Sanja IV^EVI]
KO[TANE PRESLICE S PRIKAZOM AFRODITE IZ
ARHEOLO[KOG MUZEJA SPLIT
UDK 904 (398) 652
Primljeno/Received: 1999. 9. 21.
Prihva}eno/Accepted: 1999. 11. 12.
Sanja Iv~evi}
HR-21000 Split
Arheolo{ki muzej Split
Zrinsko-Frankopanska 25
U Arheolo{kom muzeju Split ~uvaju se ~etiri ko{tane preslice s prikazom Afrodite. Dosada se dralo
da je rije~ o kozmeti~kim {tapi}ima, {to ne odgovara njihovu obliku niti prikazu na njima. Autorica
ih odre|uje kao kasnoanti~ke kultne predmete, koji su prvenstveno sluili za za{titu ene, a povezuju
se s ovakvim nalazima na podru~ju Panonije i Mezije gdje su brojnije zastupljeni.
Klju~ne rije~i: ko{tane preslice, Salona, Afrodita
Minotaurom, ve} i na lukavstvo, a Penelopina varka
tkanja i raspletanja postala je simbolom bra~ne vjernosti.
Naime, osim {to su ~est prilog u enskim grobovima,
ene su na anti~kim spomenicima prikazivane i na
nadgrobnim spomenicima s preslicom u ruci, a mlada
je ena ulazila u novu ku}u nose}i preslicu kao simbol
preuzimanja doma}instva.
Pribor za predenje i tkanje izra|ivao se od drva ili
kosti, a sastojao se od preslice, vretena, pr{ljenka i utega
za vreteno (za predenje); tkala~kog stana, ~unka i igle
(za tkanje). Za izradu predmeta ove namjene bila je
potrebna vje{tina, ali i odre|eni alati, jer su se primjerice
preslica i vreteno izra|ivali isklju~ivo na tokarskom
stroju.
Jedno od najranijih zanimanja anti~ke ene bilo je
tkanje i predenje, i to ne samo robinja, ve} i slobodnih
ena, te su i kraljice opisivane kako predu ili tkaju.
Kako je odje}a jedna od osnovnih ~ovjekovih
potreba, proizvodnja tkanine za njenu izradu bila je
vaan dio svakodnevnog ivota. Naravno, ovo je
zanimanje bilo popra}eno kultnim i mitolo{kim
obja{njenjma i vjerovanjima. Egip}ani su Izidi pripisivali
izum tkanja i predenja, a kao bo`icu i za{titnicu tkalja
drali su Neith. U Gr~koj je tu ulogu imala Atena, koja
u ruci ponekad osim koplja dri preslicu i vreteno kao
simbol spretnosti ruku i ku}nih vje{tina. Mit o Ateni i
Arahni, poznatoj tkalji iz Lidije, mogao bi navesti na
zaklju~ak kako su ljudi od pauka dobili ideju o predenju,
odnosno tkanju, jer kada je hvalisava Arahna izazvala
Atenu na dvoboj, ova ju je, ljubomorna na njenu
vje{tinu, pretvorila u pauka, a ona i dalje prede prekrasne
tkanine.
Simbolika preslica (lat. colus)
U antici su kori{tene pojasne i ru~ne preslice. Sude}i
po sa~uvanim prikazima i, naravno, arheolo{kim
spomenicima, izgleda da su zastupljenije bile kratke ru~ne
preslice. Naime, pojasna preslica bila je dugi {tap, od pola
metra i vi{e koja se jednim krajem pri~vr{}ivala na struk,
tako da su obje ruke ostajale slobodne. Kratke ru~ne
preslice koje su bile duge izme|u 30 i 50 cm, drale su
se lijevom rukom, dok se desnom izvla~ila nit iz vune.
Ova je djelatnost zabiljeena ne samo u materijalnim
ostacima sa~uvanim do na{ih dana, ve} i u mitovima
kao onom o tri Parke, koje predu i rasple}u ivotnu nit,
pa je upredena nit postala simbol ivotnog puta pojedinca,
njegovog vremena koje mu bogovi odre|uju da provede
na zemlji. Arijadnina nit spasila je Tezeja, koji se nije
mogao osloniti isklju~ivo na svoje juna{tvo u borbi s
473
S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ...
«, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000.
Na gornji dio {tapa stavljala se nera{~e{ljana vuna
iz koje se izvla~ila nit, a kako vuna ne bi klizila
zavr{avale su ~esto pucetom ili prstenom, ili su bile
ukra{ene po cijeloj povr{ini astragalnim ukrasom. Tako|er
se vuna mogla zadravati i pomi~nim ko{tanim diskom
koji se navla~io na preslicu.
Posebnu grupu preslica ~ine one koje na donjem
kraju zavr{avaju prstenasto, a na drugom kraju se nalazi
izrezbaren Afroditin lik. Rije~ je o {tapi}ima duine
15-20 cm, obi~no glatkog tijela koji svojim oblikom
odgovaraju preslicama kori{tenim svakodnevno u
doma}instvu, no ove s figuralnim prikazom o~ito nisu
bile za upotrebu, i to ne samo zbog toga {to su kra}e
od uobi~ajene duine preslica, nego i stoga {to im
otprilike tre}ina duine otpada na figuralni prikaz,
{to oteava njihovu upotrebu. ^injenica da se radi o
prikazu boanstva tako|er navodi na zaklju~ak da su
ovakvi predmeti imali simboli~ku, ~ak kultnu, a ne
upotrebnu vrijednost.
Sama preslica, i bez prikaza boanstva, nosi odre|enu
simboliku. Kako je tkanje u antici bio jedan od
svakodnevnih enskih poslova u doma}instvu, preslica
je bila neizostavna u obavljanju ku}nih poslova.
Vjerovanja vezana uz nju postoje od najranijih vremena,
kako u gr~koj tako i u rimskoj kulturi. Dobro je poznat
obi~aj da se u Atici nakon ro|enja mu{kog djeteta
stavljala maslinova gran~ica na nadvratnik, dok se kao
objava ro|enja enskog djeteta stavljala nera{~e{ljana
vuna. U Megari je postojao obi~aj rezanja kose prije
udaje, a odrezana kosa bi se omotala oko preslice i
polagala na grob Ifinoje, k}eri Alkatojeve, koja je ondje
umrla kao djevica (Pauzanija 1989:73). Sli~an je obi~aj
postojao i na otoku Delu, gdje su mladi}i i djevojke za
uspomenu na hiperborejske djevojke, koje su ondje
umrle, uo~i svadbe rezali kosu i omotanu oko vretena
(djevojke), odnosno maslinove gran~ice (mladi}i) polagali
na njihov grob, koji se nalazio u Artemidinom hramu
(Herodot 1966: 33, 34).
Preslica je atribut stra{nih Moira, odnosno Parki,
su|enica koje imaju mo} upravljanja ivotom svakog
pojedinca koji neumitno ide svome kraju, odnosno mo}
nad nitima sudbine koje Klota prekida u odre|enom
trenutku. Vaan je podatak kod prou~avanja preslica s
likom Afrodite da kod Homera, dakle u najranijem
razdoblju gr~ke povijesti, postoji samo jedna Moira kao
vladarica svijeta i neograni~ena snaga koja jednako vlada
nad smrtnicima i besmrtnima; u Delfima su {tovane
dvije Moire: ro|enja i smrti; a Hesiod navodi tri: Klota
prede, Laheza je djeliteljica sudbine, a Atropa neumoljiva.
Za Atenjane je prva Moira bila Afrodita jer je, kako
kae Pauzanija (Pauzanija 1989:73. knj. X 24,4; I, 19,2)
na Akropoli je ~etvrtasti hram blizu kojeg je kip
Afrodite s natpisom koji kae da je Afrodita najstarija
od su|enica.
U Rimu su Parke obi~no prikazivane na sarkofazima
s pripadaju}im atributima: Klota dri vreteno, Laheza
kuglu, a Atropa vagu (Bíró 1994:217).
Preslice koje s jedne strane zavr{avaju prstenom, a
s druge figuralnim prikazom - osim enske figure
prikazuju se ivotinjski likovi kao ma~ka, konjska glava
ili ptica koje uvijek nose simboliku vezanu uz zagrobni
kult (Ruprechtberger 1979: 23,24) - ~est su grobni
prilog i to u enskim grobovima. Prikazi ovih istih
predmeta na nadgrobnim spomenicima tako|er su vezani
uz enu, bilo da je dri u ruci ili da je prikazana u
natpisnom polju, odnosno okviru natpisnog polja s
ostalim simbolima.
M. T. Bíró (Bíró 1994: 208,209, sl. 9) ustvrdila je
nekoliko vanih ~injenica o ovim predmetima kojima
su ~esto pridodavane razne namjene poput dr{ke
posuda, ogledala ili toaletne spatule za higijenu ene.
To ne ~udi s obzirom na bogati ukras koji nose, za
razliku od preslica upotrebljavanih svakodnevno.
Autorica etnografskim analizama potvr|uje njihovu
namjenu jer se preslice kori{tene u ovom stolje}u na
nekim podru~jima Ma|arske i Bugarske tipolo{ki ne
razlikuju od anti~kih. Nadalje, prikazi koje nalazimo
na gr~kim vazama ili rimskim stelama, a i arheolo{ki
dokazi (nalazi u grobovima i prikazi na nadgrobnim
spomenicima) vezani su uz enu. Tako je ena dri
u ruci, moda kao oznaku bra~nog stanja, odnosno
matrone.
Navedeno dozvoljava da se preslica ozna~i kao
simbol kulta i to kulta koji se odnosio samo na ene,
jer za anti~ko razdoblje nije neobi~no razdvajanje mu{kih
od enskih kultova. Najvaniju osnovu za ovu tvrdnju
prua nam prikaz, koji se nalazio na njima - Afrodita,
boica koja je imala ~itav niz aspekata ve} u religijama
ranijim od gr~kih od kojih ih je ova preuzela, te
prenijela rimskoj civilizaciji.
Prije nego poku{am objasniti na koji je na~in
{tovana ova boica na podru~jima gdje su nalaene
preslice s njenim prikazom, treba razjasniti kada i za{to
je ena dolazila u posjed ko{tane preslice. U svakom
slu~aju veliku je vanost imao predmet koji je s
pokojnikom polagan u grob, koji ga je pratio za vje~no
trajanje.
Kako se ivotna nit po~inje odmatati ro|enjem,
mogu}e je djevoj~ica dobila preslicu prilikom ro|enja
od svojih roditelja kao simbol ivotnog puta djeteta.
Ipak, u ivotu je ene postojao jo{ jedan prijeloman
trenutak, dan kada je zapo~injala druga~iji ivot, a nit se
po~injala odmatati na novi na~in - dan udaje. Od tog
trenutka svakako joj je bila potrebna za{tita za nju kao
enu, kao rodilju i majku, te za djecu.
Drugu mogu}nost potvr|ivale bi dvije ~injenice:
kod svadbenih sve~anosti zazivala se Afrodita Uranija
kao za{titnica; sa~uvan je spomen na obi~aj da nakon
svadbenog slavlja ena, kada se zaputi u novu ku}u,
nosi u ruci vreteno koje su darovale djeveru{e. Ispred
ku}e bi dobila vunu, te bi ovjen~ala dovratnik nitima,
koje je istkala (Bíró 1994:212). Na taj na~in zapo~injala
je novi ivot.
Afrodita, boica s brojnim aspektima te vrlo
brojnim prikazima u raznim tehnikama i razdobljima,
bogate ikonografije, koja se razvija zajedno s njenim
kultom, imala je naravno utjecaja i na podru~je anti~ke
474
S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ...
«, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000.
simboli~nog smjenjivanja ivota i smrti. Kao takva
{tovana je zajedno s Adonisom i bliska je Perzefoni,
te se ~esto {tovala blizu grobova. ^ak i kao boica
ljubavi razlikuje se u vi{e aspekata. Platon u svojoj Etici
navodi Afroditu Uraniju kao simbol ~iste, idealne
ljubavi, te Afroditu Pandemiju kao simbol senzualne,
zemaljske ljubavi (de Franciscis 1959:115). Ona se u
pojedinim sveti{tima i {tovala odvojeno u odnosu na
ove aspekte.
Venera - rimska interpretatio, spoj je autohtonog
boanstva Venus, {tovanog kao boica ra|anja prirode i
proljetne ljepote, te za{titnica vrtova i polja, s gr~kom
Afroditom. U Rim je kult dospio sa Sicilije gdje je na
brdu Eriks (Eryx) bilo najpoznatije sveti{te ove boice
na zapadnom Mediteranu, ali u njenom senzualnom,
zemaljskom aspektu za{titnice i darovateljice ljubavi.
Zbog tog porijekla u Rimu joj se daje epitet Ericina.
[irenje njenog kulta vezuje se s mitom o Eneji, odnosno
vezivanjem Julijevske dinastije s ovom boicom
kao svojom praroditeljicom. Malo se zna o na~inu
prakticiranja njenog kulta, ali je vjerojatno sam ritual
isto kao i ikonografija preuzet iz Gr~ke. [tovana je u
svoja dva osnovna aspekta - Erycina-Senzualna, i Venus
Verticordia-Uzvi{ena. Ubrzo nakon {irenja njenog kulta
dobila je politi~ki aspekt {tovanja kao Venus Genetrix,
praroditeljica rimskog naroda, aspekt koji Afrodita nije
nikada imala. Ipak, ona i dalje zadrava svoj gr~koorijentalni karakter boice ljubavi i plodnosti, jednako
{tovana od rimskih matrona
kao i od kurtizana
(Charbonneaux 1966: 1124).
Najprgavija i naj}udljivija boica, najstarija Moira,
boica vjernosti, nevinosti, zanosa i senzualnosti imala
je i krug {tovatelja kao htoni~no boanstvo. U Trakiji
joj je rtvovan pas, imala je htoni~ne atribute kao
ubojita, kopa~ica grobova ili prisutna na grobovima
(Graves 1974: 72). Dakle, istovremeno je i boica
smrti, {to nije neobi~no jer su obi~no za{titnice poro|aja
i boice ljubavi ujedno i htoni~na boanstva (Demetra,
Artemida, Kora, Perzefona).1
Prikazi ove boice raznovrsni su i brojni. Neki se
odnose na doga|aje iz mitova, neki je prikazuju kao
uzvi{enu boicu, samu ili isklju~ivo u dru{tvu bogova i
boanskih bi}a, ali se prikazivala i s ljudima koji su na
neki na~in bili povezani s njom jer ona je bila ta,
koja ljudima, kao kraljica ljubavi, a ujedno i vladarica
smrti, daruje plodove ljubavi, od nje potje~e ljepota koju
je darivala i mu{karcima kao i enama. U njenom se
kultu ljepota nije razlikovala od po{tenja, ~ednosti,
ozbiljnosti i snage koje Afrodita utjelovljuje kao za{tinica
obitelji, drave, plodnosti - ovakva se zaziva na vjen~anjima.
Fidijino vi|enje ove boice, dakle u 5. st., jest u
hitonu i himationu prikazana u raznim mitskim scenama
uz koje je vezana, da bi krajem 5. i po~etkom 4. st. pr.
Dalmacije. Jedan od njenih aspekata, za{titnica udaje i
maj~instva, o~ituje se kroz sa~uvane ko{tane preslice s
njenim likom.
Ikonografija lika na preslicama, koje su obra|ene u
ovom radu, jasno pokazuje da je rije~ o boici Afroditi
prikazanoj s desnom rukom savijenom u laktu kojom
pokriva grudi hvataju}i se za lijevo rame, dok lijevom
zadrava pallium koji joj pada niz bokove (kat. br. 1, 2,
4) ili je skupljen uz glenjeve tako da je boica potpuno
gola s rukama postavljenim na isti na~in (kat. br. 3),
odnosno tako da pokriva intimne dijelove tijela.
Kod izrade sitne ko{tane plastike uzore su majstori
rezbari traili u monumentalnoj skulpturi, koja je uvijek
utjecala na sitnu plastiku bez obzira na vrstu materijala
od kojeg se izra|ivala. Osim toga, detalji u izradi
svjedo~e da je rije~ o kopijama monumentalne skulpture,
kao {to je posuda uz nogu, koja je uvijek uz onu koja
nije bila u iskoraku, {to je neophodno zbog statike
velike skulpture, dok kod sitne plastike ima sasvim
dekorativnu ulogu. Uzor na{im prikazima Afrodite su
helenisti~ki prikazi boice, odnosno rimske kopije tih
prikaza. Naravno, nisu uvijek bile majstorima-rezbarima
dostupne originalne skulpture, nego ~e{}e sitna bron~ana
plastika ili ko{tani primjerci koji su im sluili kao
prototip na koji su se oslanjali kod izrade novih
predmeta.
Skulpturice od kosti pokazuju srodnost u izradi i
ikonografiji na cijelom podru~ju pojavljivanja iako su
proizvo|ene u raznim radioni~kim sredi{tima od raznih
majstora. Premda nisu mogle prenijeti svu ljepotu izraza
i pokreta, a naro~ito emocije koje se o~ituju na
monumentalnoj skulpturi, rije~ je o vrlo kvalitetno
izra|enim ko{tanim predmetima.
Afrodita je u naj{irem smislu boica ljubavi,
utjelovljenje prirodnog instinkta oplodnje i ra|anja, koje
je ukorijenjeno u svakoj kreaciji, boanskoj i ljudskoj.
Kao takva, za{titnica je prirode, cvjetanja, zrenja i
uvenu}a prolje}a i jeseni. U ovom je aspektu srodna
feni~koj A{tart, odnosno babilonskoj I{trart u ~ijoj su
umjetnosti udaljeni korijeni prikaza gole Afrodite.
Njeno porijeklo treba traiti u Mediteranskom bazenu i
kikladskoj umjetnosti u prikazima golih, shematiziranih
idola enske boice {tovane kao Majka Prirode.
U kretsko-mikenskoj umjetnosti u prikazima gole boice
s golubicom nalazimo tako|er prete~u kasnijim prikazima
gr~ke boice kojoj su najstariji tragovi kulta na Cipru,
koji Grci dre za mjesto njenog ro|enja pa joj pridaju
epitet Cipranka, ro|ena na Cipru. Kako je stvorena od
morske pjene nastale od Uranovih genitalija ba~enih u
more, smatra se nebeskim boanstvom, jednom od
Olimpskih bogova, u svom osnovnom zna~enju boicom
ljubavi, ali i za{titnicom navigacije, onom koja umiruje
valove i sti{ava vjetrove, boicom vegetacije, odnosno
1
Graves 1974: 94, Kora, Perzefona i Hekata {tovane su kao trojna Bo`ica, kao Djevica, Nimfa i Starica, odnosno kao
za{titnice zelenog ita, zrelog klasa i poko{enog sijena. Osim zrenja, Perzefona je i ona koja donosi razaranje, strahovita,
a znamo da se Afrodita u svom aspektu za{titnice cvjetanja i uvenu}a, odnosno smjene ra|anja i smrti poistovje}uje
s Perzefonom.
475
S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ...
«, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000.
dana{nji stupanj istraenosti. Rije~ je u prvom redu
o Panoniji gdje je koncentriran najve}i broj ovakvih
nalaza, a zatim u Meziji. Naro~ito su gusto raspore|eni
uz tok Dunava. Na mati~nom podru~ju javlja se posebna
skupina vretena s prikazom boice koja dri dijete u
naru~ju. Afrodita, ~ak i kada je prikazivana s djetetom,
ne dri ga u naru~ju, ve} je Eros prikazan uz nju. Gola
ena s djetetom nije prikaz karakteristi~an za gr~korimsku skulpturu niti za doma}e kultove, a kako je
enski lik prikazan po istoj shemi kao i one bez djeteta,
sigurno je rije~ o pripadnosti istom vjerskom krugu.
Obje su varijante kori{tene u kultne svrhe, samo je na
isto~nijem podru~ju, gdje je izgleda ishodi{te tog
kulta, prevladala jo{ jedna komponenta, a to je za{tita
maj~instva, moda i samog novoro|en~eta, a u zapadnijim
za{tita ena u mnogobrojnim aspektima ivota. Ovaj
je kult op}enito vezan uz isto~ne krajeve Carstva jer
je najzapadniji nalaz boice s djetetom iz Brigetia
(Bíró 1994: sl. 1,1), a same boice u Akvileji (Aquileia)
(M. T. Bíró 1994: sl. 6,6) i Laurijaku3 (Lauriacum) i to
kao pojedina~ni nalazi. Da se nikako ne radi o dvije
odvojene pojave osim ikonografske srodnosti lika boice,
potvr|uje i ~injenica da pojava Afrodite s djetetom ne
isklju~uje pojavu ove druge, ve} se samo prema zapadu
gubi jedan aspekt {tovanja - kao boice majke. Primje}uje
se tako|er da je grupa majke s djetetom homogenija,
dok se druga grupa razlikuje u izradi s obzirom na
mjesto nastanka (Bíró 1994: 207).
Sitna bron~ana plastika tako|er je pokazatelj
zastupljenosti kulta ove boice na na{em podru~ju.
Najblia je analogija na{im ko{tanim primjercima
bron~ana skulpturica iz Salone (@ani}-Proti} 1988, T. I,
7) gdje je prikazana srameljiva Afrodita. Rije~ je o
dosta lo{em radu iz 3. st. Ne{to udaljenija je analogija
iz Rijeke (Veli~kovi} 1972: 39, sl. 58), koja je o~ita
adaptacija Afrodite Medici. Tako|er iz Rijeke (Veli~kovi}
1972: 39, sl. 53) je i skulpturica Afrodite prikazane sa
strofijem (strophium) (fascia pectoralis);4 to je vrpca
omotana oko tijela ispod ruku, a na primjerku iz Rijeke
boica je lijevom rukom pridrava pripijenu uz tijelo, a
desnom je zatee. Takva je vrpca prikazana i na primjerku
iz Barzitza,5 ili ona s nepoznatog nalazi{ta u Italiji koja
ga objema rukama pridrava (L. Franzoni 1973: 80).
Iako je pla{t nabran oko donjeg dijela tijela, Afroditina
tradicionalna odje}a, ovaj detalj nagla{avam stoga jer bi
se na taj na~in mogao objasniti ukras na na{a dva
primjerka (kat. br. 3, 4, sl. 3, 4) koji na gornjem dijelu
imaju svrdlom izveden niz rupica uokviren kod primjerka
Kr. postala omiljena tema za ukras na reljefima, bron~anim
ogledalima, kozmeti~kim kutijama i sli~nim predmetima
u raznim situacijama. Humanizacija njenog lika osje}a
se u to vrijeme i na monumentalnoj skulpturi.
Iako se kod Fidije uo~avaju znakovi razgoli}enja,
Praksitel ju je prvi u klasi~noj umjetnosti pokazao
potpuno golu. U tom procesu Afrodita Knidska
(de Franciscis 1959: 121, sl. 181) predstavlja poseban
trenutak u razvoju ikonografije i zapo~inje ~itav niz
golih Afrodita ~iji }e prikazi biti omiljeni u helenizmu.
U ovom je slu~aju Afrodita prikazana u trenutku svetog
kupanja, simboli~ki prikazanog amforom na kojoj boica
pridrava odje}u lijevom rukom dok desnom pokriva
intimne dijelove i tako uvodi motiv srameljive Afrodite
(Afrodita pudica). Prikaz iz Knida proet je izvjesnom
hladno}om u poku{aju prikaza svetosti trenutka,
dok }e kasniji prikazi dobiti zemaljsku senzualnu notu.
Utjecati je mogla i Afrodita Melska (Cultreva 1929:
T. CXLV) kojoj goli torzo izlazi iz bogato nabranog
ogrta~a. Po na~inu prikaza torza i odje}e jako je sli~na
Afrodita iz Kapue (Daremberg-Saglio 1919: sl. 7396),
koja je dodu{e prikazana u trenutku ogledanja u
ogledalu, dakle rije~ je o druga~ijem ikonografskom
modelu. S Knidskom Afroditom povezuje se u na~inu
prikaza i poznata helenisti~ka kreacija Venera Medici
(Cultreva 1929: 125, sl. 183), nadalje Afrodita Kapitolina
(Cultreva 1929: 125, sl. 182), a tako|er i Afrodita iz
Sirakuze (Cultreva 1929: T. CXLV), koja lijevom rukom
pridrava ogrta~ dok desnom pokriva grudi.
Kod prikazivanja boanskih likova postojala je
~vrsta ikonografija kojoj je put preno{enja uvijek i{ao
od monumentalne skulpture k prikazima na sitnim
predmetima. Uzore, dakle za prikaze Afrodite na
ko{tanim preslicama treba traiti u monumentalnoj
skulpturi. Iako je sigurno da je rije~ o tipu Afrodita
pudica, nije mogu}e opredijeliti kojemu od ~etiri
osnovna tipa2 pripada jer su prikazi na sitnoj plastici
pojednostavljeni dijelom zbog dimenzija, a dijelom jer
je prednost pridavana simbolici predmeta, a ne
umjetni~koj razini proizvodnje.
Te{ko je tvrditi na koji na~in su utjecaji stigli
na podru~je Rimske Dalmacije gdje su ove preslice
vjerojatno proizvedene. Potrebno je uzeti u obzir
mogu}nost indirektnog utjecaja sitne plastike, odnosno
da su majstori rezbari kao predloak imali preslice s
podru~ja gdje su najbrojnije, a i raznovrsnije nego na
na{em podru~ju, barem koliko nam dozvoljava zaklju~iti
2
^etiri tipa pudica su: Kapitolinski, Medici, kirenski i trojanski - prema najpoznatijem djelu odre|enog tipa Richter 1954:
83).
3
Kloiber 1962:77, T. XXIX; groblje je datirano u zadnju tre}inu 3. st. do kraja 4. st., odnosno novcem kovanim od 168.375.god. Primjerak iz Laurijaka na|en je u grobu mlade ene kojoj se preslica nalazila na sredini cjevanice.
4
Vrpca koja se koristila kao grudnjak no{ena ispod grudi ili preko njih. Homer pripisuje Afroditi ukrasni pojas (kestos)
koji pridonosi njenom {armu i neodoljivosti; postoje prikazi boice kako omata golo tijelo, odnosno stavlja traku na
grudi. Koristile su je i obi~ne ene u no{nji, mogla je biti raznih boja i na nju su se nanosili mirisi (Lafaye u DarembergSaglio 1896: 980).
5
Antike Bronzeplastik aus Bulgarien, sl. 2
476
S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ...
«, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000.
(kat. br. 4) ravnim linijama. Ovaj posljednji primjerak
ukras koncentri~ne krunice nosi i na prednjem dijelu
tkanine pla{ta kojim je umotan donji dio tijela. Mogu}e
da se radi o prikazu strofija. Ina~e ove se dvije skulpturice
razlikuju od preostale dvije i na~inom izrade. Ve} se na
prvi pogled uo~ava da su primjerci kat. br. 1 i 2 (sl. 1,
2) jako sli~ni, gotovo identi~ni. Moda je kat. br. 2
ne{to plasti~niji {to je najvidljivije na prikazu nabora
pla{ta koji su izvedeni tako da pla{t izgleda prirodnije
i bogatije nabran, ali i u izradi torza. Poloaj ruku je
identi~an i pomalo neobi~an, jer desna ruka savijena u
laktu se prislanja na lakat lijeve, dakle ruka nije
postavljena dijagonalno, te i ne pokriva grudi {to je u
osnovi ovog pokreta.
Frizura im je identi~na: kosa je podijeljenja po
sredini, uokviruje lice i prekriva u{ne {koljke, a straga
je skupljena u pundu koja je mreasto prikazana.
U monumentalnoj skulpturi ~esto je Afrodita prikazana
s ovakvom frizurom, a neukra{ena, tanka dijadema,
karakteristi~na upravo za prikaze boanstava i nimfi
(Ghedini 11980: 38), jo{ vi{e poja~ava njen nebeski,
boanski karakter. O~i su ispunjene nekom bojom koja
je sa~uvana u sme|oj nijansi, a prikazani dvostruki
postament, vjerojatno je prenesen prikaz iz monumentalne
skulpture. Karakteristike obaju primjeraka odaju barem
istu radionicu, ako ne i majstora. Me|usobno su srodna
preostala dva primjerka, oba bez glave, ali ni priblino
u tolikoj mjeri kao prethodne dvije. Obje su ukra{ene
svrdlom kao {to je ve} spomenuto, izrada pokazuje ve}u
plo{nost naro~ito kod primjerka kat. br. 4. Bitna je
razlika {to je primjerak kat. br. 3 prikazuje potpuno
golu, dakle pla{t je skliznuo iza nogu, ali je tipolo{ki to
ne odvaja od ostalih prikaza.
ponovo sinkretisti~ki kult boice majke (Tomas 1958:
31-40). Tako|er se poklapa s podru~jem koje je i nakon
pada Rimskog Carstva sa~uvalo dosta poganskog u
vjerovanju {to se obi~no poku{ava tuma~iti kao preitak
antike. Na podru~ju Dalmacije ~ini se da se radi o
sporadi~noj pojavi, koja je stigla kao utjecaj s isto~nih
podru~ja Carstva, vjerojatno donesen u migracijama ili
trgovinskim razmjenama.
U ovom slu~aju jedina mogu}nost vremenskog
opredijeljenja ovih predmeta je pomo}u analognih
primjeraka iz zatvorenih cjelina. Tako je primjerak iz
Laurijaka datiran u razdoblje od posljednje tre}ine 3. st.
do kraja 4. st. (Kloiber 1962:77, T. XXIX), preslica iz
kasnoanti~ke nekropole Tordas ide u zadnju tre}inu 4.
st. (Bánki 1967: 240, T. LIX,1), a kao karakteristiku 4.
stolje}a navodi se takav fragmentirani primjerak iz
Gorsija (Gorsium) (Bíró 1987: 48, sl. 242). Isto se
datiraju primjerci s djetetom. Rije~ je dakle o kasnoanti~kim
predmetima, a vrijeme je to prili~no nesigurnog ivota,
stalne opasnosti, nagla{ene na istoku, dakle vrijeme
kada je poja~ana za{tita nadnaravnih itekako dobrodo{la.
Prostor na kojem se nalaze otvoren je prema istoku s
kojeg su stizale velike opasnosti. Ne ~udi stoga razvoj
jednog kulta ili da kaemo {irenje amuleta boice koja
je trebala za{tititi majku i djecu.
Ovdje je rije~ o primarnom obliku sakralnog objekta,
odnosno o prikazu samog boanstva, {to ne ostavlja
mjesta sumnji da su predmeti imali apotropejsko zna~enje.
Osim uvjerenja da osobine bo`ice prelaze na onoga koji
posjeduje predmet, imali su i ulogu za{tite od zla ili
pak prizivanja dobrog u ivot nositelja. Mogli su sluiti
i kao votivni darovi za Afroditu. Kultne statue i simboli
uvijek su vi{ezna~ni i bez obzira radi li se o ljudskim
i ivotinjskim figurama, ili pak simboli~kim prikazima,
te{ko je potpuno proniknuti u zna~aj vjerskog na~ela
svakodnevnog ivota.
Preslica je enski atribut, Afrodita je ensko boanstvo,
a kao prilog ove su se preslice nalazile u enskim
grobovima. I bez sa~uvanih natpisa i podataka o kultu
moemo tvrditi da su odraz nekog vjerovanja u kojem
su za{titu traile ene, a koje se projiciralo u posjedovanju
ovakvih predmeta, vjerojatno kao amuleta, koji su im
dovoljno zna~ili u ivotu da bi ih zadravale i poslije
njega.
Preslice s prikazom Afrodite su vi{ezna~ne, u
smislu povezivanja simbolike preslice, kulta jedne od
najpopularnijih anti~kih boica, sa ivotom ene, vjerojatno
udane ene, majke. Nije poznata liturgija ili ime kulta,
ne postoje podaci u anti~koj literaturi, niti ima sa~uvanih
gra|evina koje bi se mogle povezati sa {tovanjem ove
boice. Rasprostranjen u isto~nim dijelovima Carstva,
najgu{}e u Panoniji, podudara se s jo{ nekim kultovima
sli~ne problematike u prou~avanju kao {to su kultovi
tra~kog konjanika6 koji tako|er kao sredi{nju osobu
ima ensko boanstvo, ili kult Afrodite Kabire (Kabeira),
6
Kult tra~kog konjanika pro{iren je i na podru~je Dalmacije (Abrami} 1940: 305)
477
S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ...
«, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000.
2.
KATALOG
1.
K 871, preslica, kost, kraj 1., po~etak 2. st., Salona,
vis. 8,2 cm, vis. figure 5,8 cm, deblj. 0,8 cm.
Sa~uvan je samo gornji dio preslice oblikovan kao
enska figura koja stoji na ~etverostrukoj bazi i
potpuno je sa~uvana; na glavi nosi dijadem, a kosa
joj je skupljena u pundu, gornji dio tijela joj je gol,
dok se na donjem dijelu nalazi draperija. Rukama
pokriva tijelo na na~in da se desnom rukom hvata
za nadlakticu lijeve i tako dijelom prekriva prsi, a
lijevom pridrava tkaninu koja joj pada niz bokove
i noge. Na stranjoj strani figure prikazani su
nabori tkanine i nazna~ena je frizura. O~i su bile
ispunjene nekim materijalom, danas je sa~uvana
samo podloga u o~nim {upljinama koja je sme|e
boje. Vjerojatno se radi o stidljivoj Afroditi.
Neobjavljeno.
1
K 914, preslica, kost, kraj 1., po~etak 2. st.,
Stobre~, vis. 12 cm, vis. figure, 6,2 cm, debljina
1 cm, sa~uvan je samo gornji dio preslice
oblikovan kao enska figura koja je u prikazu
gotovo identi~na s prethodnom, a tako|er su i
priblino istih dimenzija, osim {to je glava
primjetno ve}a na ovom primjerku. Ipak postoji
izvjesna razlika u na~inu prikazivanja, odnosno
u izvedbi jer je kod ovog primjerka tkanina
izra|ena plasti~nije, pada prirodnije, odnosno nabori
su pod prirodnijim kutem. Frizura je prikazana i
sa stranje strane, ~ak je i ruka, iako u potpuno
istom pokretu kao i kod prethodne, prirodnija.
Cijela figura ostavlja dojam plasti~nosti za
razliku od prethodne koja je plo{nija. O~i imaju
sme|u ispunu.
Objavljeno: Bull.Dalm. XVI, 1893, p. 27.
2
3
478
4
S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ...
3.
«, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000.
K 688, preslica, kost, kraj 1. st. po~etak 2. st.,
Salona, vis. 13, 2 cm, vis. figure 4 cm, debljina 0,8
cm. Gornji dio preslice oblikovan je kao enska
figura kojoj je draperija vidljiva samo oko stranje
strane nogu i to do visine koljena, tako da je cijela
gola, pokriva tijelo rukama, nedostaju vrat i glava.
Plo{no je prikazana i grudi nisu istaknute, a ruke
su preba~ene preko tijela. Bu{ilicom su izvedene
dvije rupe koje odijeljuju ruke od tijela, a i pupak
je izveden na isti na~in. Tako|er su ~etiri udubljenja
izvedena bu{ilicom i to na mjestu gdje je puknut
vrat, vjerojatno prikaz strofija (fascia pectoralis).
Neobjavljeno.
4.
K 1188, preslica, kost, kraj 1., po~etak 2. st.,
Salona, vis. 11,7 cm, vis. figure, 3,8 cm, debljina
0,8 cm, gornji dio preslice oblikovan je kao enska
figura, nedostaju vrat i glava, donji dio tijela je
obavijen draperijom koja je ukra{ena s prednje
strane koncentri~nim krunicama, vjerojatno je
draperija bila bogato ukra{ena, niz uboda izme|u
dvije linije vidljiv je i na gornjem dijelu tijela na
mjestu gdje je puknut vrat, vjerojatno prikaz strofija
(fascia pectoralis); lijevom rukom pokriva grudi,
desnom pridrava draperiju.
Neobjavljeno.
POPIS LITERATURE
Abrami} 1940
Bánki 1967
Bíró 1987
Bíró 1994
Buli} 1893
Cultreva 1929
Daremberg-Saglio 1919
De Franciscis 1959
Franzoni 1973
Ghedini 1980
Graves1974
Herodot 1966
Kloiber 1962
Lafaye 1896
Pauzanije 1989
Petkovi} 1995
Richter 1954
Ruprechtsberger 1979
Seneka 1989
Tomas 1958
Veli~kovi} 1972
@ani}-Proti} 1988
M. Abrami}, Novi votivni relijefi okonjenih boanstava iz Dalmacije, Serta Hoffilleriana, Vjesnik
Hrvatskog arheolo{kog dru{tva XVIII-XXI, 1937-1940, 297-307.
Zs. Bánki, Késórómai sírok Tordas, Alba Regia VIII-IX, Székesfehérvár 1967, 233-240.
M. T. Bíró, Gorsium Bone Carvings, Alba Regia XXIII, Székesfehérvár 1987, 25-63.
M. T. Bíró, The Unknown Goddess of Late Roman Popular Religious Belief, AAHung XLVI,
Budimpe{ta, 1994.
F. Buli}, Iscrizioni inedite, Epetium, Bull. Dalm. 16, Split 1893.
G. Cultreva, Afrodita, Enciclopedia Italiana I, Milano-Rim, 1929.
Daremberg-Saglio, Dictionarie des antiquites greques et romaines, V/1, Paris, 1919.
A. de Franciscis, Afrodita, Enciclopedia dellarte classica, I, Rim, 1959.
L. Franzoni, Bronzetti Romani delMuseo archeologico di Verona, Venezia, 1973.
F. Ghedini, Sculture Greche e romane del Museo civico di Padova, Collezioni e musei
archeologici del Veneto, Rim 1980.
R. Graves, Gr~ki mitovi, I, Beograd, 1974.
Herodot, Historija, Subotica, 1966; prijevod i obrada Milan Arseni}.
E. Kloiber, Die Gräberfelder von Lauriacum, Das Espelmayerfeld, Forschungen in Lauriacum
8, Linz, 1962.
G. Lafaye u: Daremberg-Saglio, Dictionaire de antiquites greques et romaines, II/2, Paris, 1896.
Pauzanije, Vodi~ po Heladi, Split, 1989; prijevod i obrada Uro{ Pasini.
S. Petkovi}, Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije Gornje Mezije, Arheolo{ki institut,
monografije, knjiga 28, Beograd 1995.
G. M. A. Richter, Catalogue of Greek Sculptures, Metropolitan museum of art, New York,
Cambridge, Massachusetts 1954.
Die römischen Bein-und Bronzenadeln aus den Museen Enns und Linz, Linzer Archäologische
Forschungen Band 9, Linz 1979.
Seneka, Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu, Zagreb 1986, ; naziv originala: L. Annei Senecae,
Divi Claudii apokolokynthesis, prijevod i obrada: D. Novakovi}.
E. Tomas Spomenici kulta Afrodite Kabeire u dunavskim provincijama carskih vremena, Rad
vojvo|anskih muzeja 7, Novi sad 1958, 31-40.
M. Veli~kovi}, Rimska sitna bron~ana plastika iz Narodnog muzeja u Beogradu, Beograd, 1972.
J. @ani}-Proti}, Anti~ka bron~ana plastika iz Arheolo{kog muzeja u Splitu, VAHD 82/1988, 2131.
479
S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ...
«, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000.
SUMMARY
BONE DISTAFFS WITH DEPICTIONS OF THE GODDESS APHRODITE IN
THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM IN SPLIT
distaff in their hand as a symbol of taking over management of a household. The image of a goddess such as
Aphrodite confirms her protective role for those who
possess such an object, as she, in one of her aspects, was
invoked at weddings, and was considered to be the
patroness of the family and married life.
Key words: bone distaffs, Salona, Afrodita
This article focuses on four bone artifacts in the
Archaeological Museum in Split. These are bone distaffs
with depictions of the goddess Aphrodite. The material
and shape of the objects clearly shows that these were
distaffs, thus objects of everyday domestic use, but in this
case the images of Aphrodite indicate that they were not
used as such, rather having a deeper meaning.
Such distaffs are dated to the 3rd and 4th centuries,
and they are most densely distributed throughout the
eastern part of the Empire, mostly in Pannonia, so it is
possible to connect them with certain other cults with
similar problems of interpretation, such as the cult of the
Thracian rider, which also had a female deity as the
central figure, or the Cabeiri cult of Aphrodite, a syncretistic
cult of the mother goddess. This seems to be a sporadic
phenomenon in the region of Dalmatia, probably arriving
in the form of influences from the eastern part of the
Empire, probably through migration or trade.
The goddess is depicted fully or partially nude,
covering her private parts with her arms (Aphrodita pudica),
and the model for the image was found by the master
carvers on monumental sculpture. The goddess is entirely
naked, or the lower part of her body is wrapped in a
mantle that she holds with a hand.
The distaff itself, even without a depiction of a deity,
contains a certain symbolism. Beliefs tied to it have existed
from the very earliest times, both in Greek and in Roman
culture.
In this case, this represented the primary form of a
religious object, more specifically an image of the deity,
which leaves no room for doubt that the objects had
apotropaic meaning. Other than the belief that the attributes of the goddess were transferred to the person
possessing the object, they also had the role of protection
from evil, or even for appealing for good in the life
of the bearer. They could also have served as votive gifts
to Aphrodite. Cult statutes and symbols always have
multiple meanings, and whether human or zoomorphic
figures or symbolic representations, it is difficult to fathom
entirely the significance of the religious principle in
everyday life.
The distaff is an attribute of the terrible Moirai, or
Parcae, the Fates who have the power of destiny over the
life of each individual which relentlessly draws to its end,
or rather power over the threads of fate that Clotho cuts
at a given moment. For the Athenians, the first Moira was
Aphrodite.
Such objects are tied to women because they are
found exclusively in female graves, they are held by
women in various depictions, and customs are known of
newly married wives entering their new homes with a
Translated by B. Smith-Demo
480